ForbidenISTINA

Dobrodošli na moj blog

14.12.2009.

0..0

21.06.2009.

Vehabije - Hells Angelsi Bosne i Hercegovine

Blowin' In The Wind

Istraživajući Vehabijski  pokret, njihova kretanja i radnje sve sam više imao dojam da čitam knjigu Dr Hunter.S.Thompsona Anđeli Pakla (Hells Angels).
Razlika je što anđeli  (kada govorim o anđelima govorim o njihovim kretanjima 60-ih i 70-ih godina) jašu na velikim mehaničkim zvjerima i redovno se opijaju i derneče dok vehabije jašu na primitivnim i zaostalim uvjerenjima i pogršnom tumačenju ISLAMA. I naravno još jedna razlika je i u činjenici da su anđeli proganjali djevojke kako bi se seksualno zadovoljili dok ih vehabije proganjaju kako bi ih izubijali na mrtvo ime.
Kada se pojavio film "Divljak" sa Marlon Brandom u naslovnoj ulozi koji govori o bandi bikera koji zaposjednu grad u americi je vladalo mišljenje da se to nikada ne bi moglo desitii ali nedugo zatim se pojavljuju Anđeli Pakla koji to mišljenje obaraju. To je ista stvar koja se desila sa vehabijama u tolerantoj lijepoj i gizdavoj zemlji BiH. Ono što je jako bitno spomenuti je da američka policija redovno hapsila i teško kažnjavala sve pripadnike Hells Angelsa, kažnjavali su ih i za najmanje sitnice pa čak su išli i do te mjere da su izmišljali zakone kojim bi ih mogli kazniti što je suprotno od onoga što naša policija radi.
Kako je moguće da se ne poduzima ništa  po pitanju vehabija i krivičnih djela koja čine iako se rade na oči svih nas pa i policije nam dične. Kako smo dopustili da jedan takav ekstremistički pokret uspije ući u sve pore našeg društva. Ono što se desilo za vrjeme Queer festa je samo jedan u nizu primitivnih ispada vehabija oko kog se digla prašina samo zato što se desio za vrjeme jednog festivala koji je digao prašinu i dobro došao predizbornim kampanjama.
Ako se osvrnemo na prethodne događaje vidjet ćemo da ima i mnogo gorih stvari nego od ovoga javnog ispada. Prisjetimo se Barčića, BH Sonny Bargera, koji je , hajmo reći, skoro pa zaposjeo Kalesiju. Njegovi sljedbenici (vehabije) su unjelitoliki strah među tamošnje stanovništvo da se naro, posebno žene, boje izaći  na ulicu poslije prvog mraka, nesmiju slušati muziku pa čak nesmiju ni djecu pustiti da se slobodno igraju na ulici. Sjetimo se "Vjerske polivije" u Sarajevu i Zenici koja je kamenovala parove zato što se grle i drže za ruku na ulici, sjetimo se kamenovan i proganjanja djevojaka u Zenici koje su se sunčale na obali rjek, proganjanja djevojaka koje nisu obučene onako kako vehabije propisuju. Sve je ovo još ništa gori primjeri tek slijede. Jedan od meni jako zanimljivih događaja je i onaj u zavidovićima gdje je vehabija klještima u štali sopstvenom djetetu čupao zube. Imamo i slučaj vehabije koji je zaklao majku zato što nije klanjala namaz kada joj je on rekao. Moram spomenuti i onaj kada otac nije mogao da prepozna rođenu kćerku (umro je na licu mjesta kada je vidjeo šta je jedan veliki vjernik učinio od svoje žene njegove kćerke) koju je muž vehabija toliko mlatio da joj je lice poprimilo svku boju osim prirodne boje njenog tena. Sjetite se Barčićevih rječi koji kaže da on poštuje samo božiji zakon i zato ne poštuje saobraćajne znakove jer su to šejtanska posla ( nije mi samo jasno zašto  ne vozi kamilu po gradu a ne auto), samim tim on ugrožava svakog pješaka koji mu se nađe na putu .Dopustili smo čak da nas ti ekstremisti tjeraju sa izletišta (Veliko polje -Igman) na koja smo godinama išli i družili se. Dopuštamo im da preuzimaju vjerske objekte, škole i način edukacije. Ovo su samo od nekih primjera šta naši Anđeli Pakla rade.
Ne vidim razloga da vam ja pišem neku završnu  misao ili poruku sve je već rečeno njihova djela govore dovoljno. Vi dobro razmislite o ovome i razmislite hoćete li ostati pri onoj bosanskoj "šuti i trpi"

Blowin' In The Wind


05.05.2009.

HISTORIJA SE PONAVLJA - SADAŠNJI HEMFERI (LAŽNI MUSLIMANI) USPJEVAJU U SVOM CILJU PREKO BOŠNJAČKIH (POLITIČARA) ABDULVEHABA

MUP BiH prikrio veze sa teroristima: Hasan Čengić i El Hassanein bili u vezi sa Bin Ladenom


Potkraj kolovoza 2002. godine, Ministarstvo unutarnjih poslova Federacije BiH, Uprava policije, Sektor kriminalističke policije, proveli su istragu o vezama Hasana Čengića i Harisa Silajdžića sa organiziranim kriminalom, međunarodnim švercom oružja i droga, te njihovim vezama sa međunarodnim terorizmom. Prema tajnom dokumentu od 23. kolovoza 2002. godine, kriminalistička policija u toj je istrazi saslušala i svjedoke koji su kao profesionalni piloti sudjelovali u ovim kriminalnim aktivnostima Čengića i Silajdžića.
 
Tada su ispitani Izet Fazlić, bivši mehaničar u „Air Bosna“; Omer Kulić, bivši direktor „Air Bosna“; te Muradif Mešić, bivši pilot „Air Bosna“.

Tajni dokument dokazuje da je federalni MUP BiH prikrivao povezanost Čengića i Silajdžića sa organiziranim kriminalom i terorizmom

Dokument je od posebne važnosti, jer zapravo dokazuje izravnu povezanost federalnog MUP-a BiH sa prikrivanjem povezanosti Hasana Čengića i Harisa Silajdžića sa organiziranim kriminalom i terorizmom, obzirom da nakon ove istrage protiv dvojice osumnjičenika nisu poduzete zakonom predviđene mjere, niti su isti optuženi zbog organiziranog kriminala i terorizma.

Međutim, iako je prema našim izvorima u MUP-u Federacije izvroni dosje istrage protiv Silajdžića i Čengića uništen, dokument koji je u posjedu portala Necenzurirano.com u dovoljnoj mjeri može rekonstruirati sadržaj istrage koju je MUP BiH vodio 2002. godine, te rezultate te istrage.

Izet Fazlić se zbog prijetnja bojao govoriti o švercu oružja po Istočnoj Europi i Bliskom Istoku

„Svi navodi iz informacija i Službenih zabilješki koji su navedeni iz dosadašnjih razgovora koje smo mi obavili sa ostalim radnicima „Air Bosna“ o malverzacijama i krimogenim radnjama kojima su se bavili nama interesantna lica su uglavnom tačni.

On (Izet Fazlić, op.a.) zna da su avionima prevoženi sanduci oružja, vreće novca, a ponekad i droge.

Dalje navodi kako je njima svima koji su u to vrijeme radili i imali veze oko letova aviona, bilo naređeno od strane Hasana Čengića da se sva dokumentacija mora uništavati ili predavati Musić Ahmedu – „Musi“.

Dalje Fazlić navodi da je sada trenutna situacija u „Air Bosni“ katastrofalna ...

Dalje kaže da trenutno „Air Bosna“ radi sa crnim računom koji je otvoren u ABS banci jer joj je poslovni račun blokiran.

Fazlić mi je rekao da o tom vremenu kada se vršio šverc oružja za Bosnu i po Istočnoj Europi i Bliskom Istoku, jednostavno ne želi da priča, jer ne smije, pošto mu prijete ako išta od tih informacija procuri, da on i njegova porodica neće dana dočekat“, stoji u zapisniku federalnog MUP-a BiH iz kolovoza 2002. godine.

Zanimljivo je da federalni MUP Fazliću kao mogućem svjedoku protiv Čengića i Silajdžića nije ponudio nikakvu zaštitu, kada je ovaj zbog prijetnja odbio svjedočiti u ovoj istrazi.

Takav postupak MUP-a BiH mogao bi se zapravo shvatiti kao nepostojanje interesa da se u istrazi koju su tada vodili otkriju sve okolnosti o vezama Hasana Čengića i Harisa Silajdžića sa organiziranim kriminalom i terorizmom na Balkanu, ali i njihovim međunarodnim vezama.

Svađa na vrhu: Čengić prevario Silajdžića za „veliku sumu novca“

U nastavku dokumenta navode se detalji iz ispitivanja bivšeg direktora poduzeća „Air Bosna“ Omera Kulića, koji je za razliku od Fazlića pristao svjedočiti o umiješanosti Hasana Čengića i Harisa Silajdžića u organizirani kriminal i njihovim vezama sa međunarodnim terorizmom.

„Istoga dana 22.8.2002. godine, obavljen je informativni razgovor i sa Omerom Kulićem, bivšim direktorom „Air Bosne“ koji je rekao sljedeće.

Bio sam prisutan, ne sjećam se točno datuma, kada su se Hasan Čengić i Haris Silajdžić skoro potukli oko nečega gdje je došlo do fizičkog obračuna, a nakon toga Hasan Čengić i Haris Silajdžić više ne funkcioniraju, jer je Hasan Čengić prevario Harisa Silajdžića za veliku sumu novca“, stoji u iskazu Omera Kulića istražiteljima federalnog MUP-a, 2002. godine.

Čengić i Silajdžić preko „Istambulske veze“ nabavljali oružje pa ga preprodavali teroristima po svijetu

Iz nastavka Kulićevog iskaza istražiteljima federalnog MUP-a, razvidno je kako su Hasan Čengić i Haris Silajdžić i nakon rata nastavili preko svoje istambulske veze nabavljati oružje, koje su očito preprodavali dalje po svijetu raznim terorističkim grupacijama i organizacijama.

„Kulić navodi, da i Hasan Čengić i Haris Silajdžić i dalje rade sa Nedimom Suljkom iz Istambula, koji je za Hasana kupovao oružje od Rusa i Ukrajinaca, a ovaj ga dalje preprodavao po svijetu.

U zadnje vrijeme Hasan Čengić u svojim poslovima sve više zaobilazi Suljka jer mu navodno više ne vjeruje.

Kulić također potvrđuje da su navedene izjave, koje sam mu ja pročitao o kriminalnim radnjama vezano za letove Hasana Čengića točne, a da sve mora znati Musić Ahmed zv. „Musa“, koji je bio kapetan na „AN 74“, koji je dva puta sletio u Visoko, a treći let su Hrvati prizmeljili u Puli, gdje je sadržinu aviona oduzeo SIS, a po naređenju tadašnjeg ministra obrane ...

Priča se da je u avionu bilo oružje i znatna količina droge.

Kulić navodi da sve što je bilo letova aviona koji su letili za Visoko i inače što je bilo letova Hasana Čengića zna Musa, jer je on tada bio desna ruka Hasana Čengića za sve što se vrtilo oko aviona i letova istih“, stoji u tajnom dokumentu federalnog MUP-a, u sklopu istrage koju su vodili protiv Hasana Čengića i Harisa Silajdžića.

Čengić preko Visokog naoružavao teroriste

Posebno zanimljiv je, međutim, iskaz Muradifa Mešića, koji je istražiteljima MUP-a BiH dao iskaz o Čengićevom švercu oružja preko Visokog.

Oružje koje je tada nabavljao, te švercao trećim osobama preko Visokog očito je bilo namijenjeno terorističkom grupacijama i skupinama izvan BiH.

Obzirom da su nakon 2000. godine teroristi iz BiH sudjelovali u nekoliko terorističkih napada u svijetu, nije isključeno da su napadi izvršeni upravo oružjem ili eksplozivom kojeg je nabavljao Hasan Čengić, koji ga je teroristima dostavljao preko terorističkih instalacija u Visokom.

„Istog dana 22.8.2002. godine u večernjim satima u Tuzli, obavio sam razgovor sa Mešić Muradifom ...

Koliko je njemu poznato, sve navedene informacije za koje sam ga pitao, točne su, a on je bio pilot na IL 76, vlasništvo Hasana Čengića, koji je registriran na estonsku registraciju „ENIMEX“.

Mešić dalje navodi kako zna da je u Visoko voženo naoružanje sa AN 74, da je letove obavio Musa i da on mora znati što je bilo u avionima i da zna da su na jednom letu prevožene visokodometne rakete, koje su nama sada interesantne, a da on pretpostavlja da o tim raketama sve mora znati Kenan Jusufbašić, iz Visokog koji je prikazivao film o ratnom letu u kojem su stigle te rakete u Visoko i pokazivao slike u salonu „Air Bosne“ u četvrtom mjesecu 2000. godine i kako on i Amir sjede na tim raketama i slikaju se“, stoji u službenoj bilješci federalnog MUP-a o iskazima svjedoka u istrazi protiv Čengića i Silajdžića.

Primopredaje oružja u Puli

U nastavku svojeg iskaza Mešić je federalnim istražiteljima tvrdio kako su se primopredaje oružja dogovarale u Puli, gdje je slijetao zrakoplov, a nakon čega je oružje preuzimano i transportirano za Visoko.

„Dalje on navodi da je neki momak plave kose, koji je trenutno zaposlen u A BiH na aerodromu u Puli od njih preuzimao oružje i dalje transportirao u Visoko.

Kaže da Baralić Amir mora imati Ugovore i letačku knjižicu o nama interesantnim letovima, pošto je on obavio većinu tih letova.

Mešić navodi da je bio prisutan kada je Tarik Đođić u Istambulu izjavio da on više zaradi u minuti, nego što će netko zaraditi za cijeli život.

Dalje navodi da je njemu preneseno naređenje od strane Musića da sve papire mora uništavati ili predavati njemu.

Na IL 76 sve letove je obavljao kapetan Sorokin Dimitar iz Moskve, koji trenutno leti u Estoniji za Hasana Čengića sa gore spomenutim avionom.

Više informacija o letovima i sadržaju aviona u letovima može nam dati Paloš Jasmin, zaposlen kao aviomehaničar u „Air Bosni“, stoji u tajnom dokumentu federalnog MUP-a BiH.

Čengić i El Hassanein „lako stupali u kontakt sa Bin Ladenom“

Na samom završetku svojeg svjedočenja istražiteljima federalnog MUP-a BiH, svjedok Muradif Mešić tvrdio je kako je siguran kako su Hasan Čengić i El Fateh Ali Hassanein bili u kontaktu i kontaktirali sa Osamom bin Ladenom.

„Mešić kaže da pouzdano zna da su Hasan Čengić i El Fatih doktor vrlo lako stupali u kontakt sa Bin Ladenom i da su ga kontaktirali.

Dalje govori da je on bio član posade na letu kada su iz Belgije na Bliski Istok vozili pun avion cigareta na čemu je Hasan Čengić ostvario milijunsku dobit.

Mešić me je u nekoliko navrata zamolio da se zbog ovih stvari gubi glava i da je njemu rečeno da ako procure informacije „nema ni njega ni njegove glave“ i molio me je da ne spominjem njegovo ime“, stoji u zaključku službene bilješke MUP-a Federacije BiH, iz kolovoza 2002. godine.

Necenzurirano.com

05.05.2009.

Potvrđeno: Chico je bio pripadnik Al Qaidine terorističke ćelije u Budimpešti

Nakon što smo na Necenzurirano.com objavili analizu „Kokainski rat u Boliviji: Al Qaidini spavači pokušali preuzeti kontrolu kokainskog biznisa“, informacije o povezanosti Jorge Eduarda Rozsa Floresa zvanog Chico sa Al Qaidom, potvrdio je i vehabijski imam u Budimpešti Jakab Gyorgy. Chica je u Budimpeštu doveo glavni Al Qaidin oficir za Balkan dr. Fatih El Hassanein, nekada bliski prijatelj i suradnik bošnjačkog predsjednika Alije Izetbegovića i član tajnog komiteta Al Qaide za financiranje terorističkih operacija na Balkanu.
 
Nakon završetka rata u BiH, kao što se moglo i pretpostavljati Fatih el Hassanein, napustio je tzv. „balkanske operacije“, te je njihovo vođenje prepustio lokalnoj terorističkoj infrastrukturi na terenu, dok je on osobno otišao u Mađarsku, učvrstiti Al Qaidinu terorističku ćeliju pod krinkom Islamske zajednice Mađarske sa sjedištem u Budimpešti.

Upravo je Hassanein mobilizirao Jorge Eduarda Rozsa Floresa zvanog Chico, kako bi isti u Islamskoj zajednici Mađarske vodio tzv. vojno krilo Al Qaidine ćelije, odnosno bio zadužen za konkretne terorističke akcije u kojima su sudjelovali pripadnici Islamske zajednice Mađarske.

Tako je Chico prema, sada potvrđenim informacijama, sudjelovao u mobilizaciji islamističkih ratnika u Mađarskoj, koji su potom slani u terorističke, oružane operacije, u Afganistanu, Iraku, a kasnije i u zemljama južne Amerike, gdje je na kraju i ubijen.

„Chico, ili kako mu je zvanično ime Rozsa Flores Eduardo, je bolivijsko-mađarski musliman, prešao je na Islam 2003. godine.

On je također bio potpredsjednik ove zajednice.

Pošto je rođen u Boliviji, on se sa još nekoliko naše braće i sestara vratio u tu zemlju, da podrži opoziciju u toj zemlji.

Prije nekoliko tjedana policijski komandosi su upali u njihove hotelske sobe, mučeni su, ispitivani, a nakon nekoliko sati mučenja, on je ubijen, upucan, zajedno sa drugim mađarskim muslimanom Arpadom. 

Mi njih smatramo šehidom ove zajednice, oni su prvi, a mi smo im prošlog petka održali dženazu, molitvu za ukop.

Prošlog petka ovaj mesdžid je bio pun muslimana, kao i nemuslimana prijatelja Chica, a naravno i medija.

Arpad je takođe nedavno prešao na Islam, u ljeto 2008. godine.

Mi smo tada održavali Islamski ljetni kamp. Arpad je došao na taj događaj i tada prešao na Islam, kada se i oženio prema islamskim propisima.

Nedavno su, nakon što smo obavili molitvu, njegova udovica, kao i Chicova, prešle na Islam“, izjavio je Damiru Kaletoviću za BiH televizijski magazin „60 minuta“ imam Islamske zajednice Mađarske u Budimpešti Jakab Gyorgy, potvrdivši tako neizravno kako je Islamska zajednica Mađarske znala za Chicove operacije u Boliviji, te kako su te operacije planirane, organizirane i koordinirane upravo preko njihovog središta u Budimpešti, gdje je Chico vršio i mobilizaciju islamskih ratnika za svoje akcije.

Upravo ova potvrda Jakaba Gyorgya o umiješanosti Islamske zajednice Mađarske u terorističke operacije u svijetu, mogle bi biti indikator kako teroristička mreža na Balkanu kao jedno od svojih izmještenih koordinacijskih središta za operacije na teritoriju zemalja EU i SAD-a, ali i šire, koristi upravo infrastrukturu koju je koordinirao Chico preko ureda Islamske zajednice Mađarske u Budimpešti.

Djelomično takvu liniju suradnje potvrđuje i Jakab Gyorgy: „Zaista jesmo imali brojne kontakte sa Bosnom.

Znate da je u 19. stoljeću Bosna bila dio Austrougarske, a vladari u Bosni su bili Mađari.

Upravo zbog ove istorijske povezanosti, između ostalog, Islam je 1916. godine priznat kao jedna od državnih religija u Mađarskoj.

Kasnije je čak i muftija mađarski bio iz Bosne, gospodin Dudić Hilmi Husein.

Kada je zajednica ponovo osnovana 1988. godine, pa nakon nesretnog rata u Bosni, naša zajednica je bila veoma aktivna kao što je uvijek slučaj kada je negdje u svijetu rat.

Mi uvijek pokušavamo poslati humanitarnu pomoć, i naš predsjednik Bolek Zoltan bio je, u to vrijeme vrlo aktivan član zajednice i on je u nekoliko navrata slao humanitarnu pomoć u Bosnu.

Tako da smo u to vrijeme imali veoma aktivnu saradnju sa vlastima u Bosni. 

U posljednjih nekoliko godina ta aktivna saradnja nije toliko izražena , ali smo još uvijek u kontaktu sa muslimanima iz Bosne.

Članovi smo Europske lige muslimanske saradnje i mi želimo da u ovu ligu pozovemo muslimane iz centralne i istočne Europe, uglavnom iz Bosne, Rumunije i Bugarske.

Radije održavamo kontakte sa zapadnim zemljama, sa Turskom, sa arapskim zemljama i Malezijom.

Mi pokušavamo uspostaviti kontakte sa zemljama srednje Europe, kao što sam rekao uglavnom Bosnom, Rumunijom i Bugarskom.

Koliko ja znam nismo pokušavali kontaktirati muslimane na Sandžaku, ali, vidjet ćemo, mi pokušavamo proširiti svoje kontakte u ovom regionu“.

Hassanein je, očito, nakon odlaska iz BiH u Mađarsku, uspostavljanjem središta Islamske zajednice Mađarske u Budimpešti, pod vodstvom Zoltana Boleka i Chica, uspostavio izdvojeni teroristički logistički centar balkanske terorističke mreže pod kontrolom Al Qaide, kako bi se preko takvog centra mogla nesmetano, „daleko od očiju zainteresiranih obavještajnih i sigurnosnih služba“, vršiti mobilizacija novih pripadnika terorističke mreže, što je još opasnije, uglavnom se radi o tzv. „bijeloj Al Qaidini“, dakle Mađarima i pripadnicima drugih europskih naroda, koji su zapadnim službama manje sumnjivi kao potencijalni pripadnici terorističkih organizacija i grupa.

Tako je očito centar kojeg su u Budimpešti vodili Bolek i Chico, postao jedan od glavnih operativnih centara za provedbu akcija koje se planiraju u terorističkim obavještajno logističkim ćelijama na teritoriju BiH.

Islamski centar u Budimpešti tako je, očito, postao jedno od mobilizacijskih središta tzv. „bijele Al Qaide“, i to u jednoj od zemalja članica NATO saveza, odakle su pripadnici terorističkih grupa koje je mobilizirao i organizirao Chico, odlazili u terorističke akcije u svijetu, a za sada pouzdano znamo kako su sudjelovaliu Al Qaidinim operacijama u Afganistanu, Iraku, Čečeniji, Kosovu i južnoj Americi.
 
Necenzurirano.com

05.05.2009.

EMISARI MILITANTNOG ISLAMA NAPREDUJU U BOSNI

 U posljednje vrijeme je u Sarajevu postalo uobičajeno vidjeti kombije sa zatamnjenim staklima u kojima prevoze žene u crnim hidžabima i djecu, obično u pratnji dva bradata muškarca obučena u tradicionalne vehabijske kratke hlače.

 

Do prije samo šest mjeseci, Nermina iz Sarajeva je bila jedna od tih žena obučenih u hidžab. Pet godina je bila sljedbenica pokreta vehabija i nosila dugu crnu haljinu, koja je pokrivala njeno cijelo tijelo, i veo koji je pokrivao kosu, vrat i lice. Također je morala nositi rukavice.

 

Nermina (to nije njeno pravo ime) napustila je pokret i odbacila hidžab nakon što su je dirnule molbe njene osmogodišnje kćerke da je odvede na bazen. “To sam uradila zbog njih”, kaže misleći na svoju djecu. “Mislim da će se osjećati izgubljenim nakon svega što su preživjeli.”

 

Iako je promijenila svoje mišljenje o vehabizmu, Nermina se lako prisjeća zašto ga je nekada smatrala privlačnim. “Vehabije su bili jedini koji nakon rata nisu spominjali nacionalizam”, kaže. “Ponudili su mi bijeg u ono što sam tada smatrala duhovnim svijetom.”

 

Nermina je jedna od nekoliko bivših pripadnica/ka pokreta sa kojima smo razgovarali, a čije kazivanje ukazuje na opasni aspekt vehabizma.

 

Mnoge osobe sa kojima smo razgovarali, uključujući akademike, bivše vehabije, aktiviste u zajednici i neke teologe, žalile su se na preagresivan stav pokreta u odnosu na ljude koji ne dijele ista uvjerenja. Mnogi dodaju i da je pokret u suprotnosti sa bosanskim vjekovnim nasljeđem sunitskog Islama.

 

Ne postoje pouzdane informacije o tačnom broju vehabija u Bosni i Hercegovini, ali se ovaj islamski pokret prvi put ovdje pojavio ranih 1990-ih godina, sa početkom rata u ovoj bivšoj jugoslavenskoj republici. Sada mnogi tvrde da se vehabizam i dalje širi, raste.

 

 

Islamska zajednica BiH, zvanična institucija bosanskih muslimana, negira da vehabije predstavljaju prijetnju, iako je prošle godine uspostavila komisiju kako bi analizirala “duhovno stanje” unutar Islamske zajednice.

 

Njihova nespremnost da se otvoreno konfrontiraju i osude pokret uzrujala je mnoge, posebno poslije nekoliko nasilnih konflikata koji su nastali nakon što su vehabije napale nek lokalne džamije.

 

U posljednjih šest mjeseci, nekoliko javnih debata, jedna knjiga i različiti novinski članci navode da se tišina Islamske zajednice kad je u pitanju vehabizam može objasniti njenom finansijskom ovisnošću o izvorima iz Saudijske Arabije, iz kojih se finansira i kontroverzni pokret.

 

Balkan Insight je tražio dokaze takve veze, ali nije bio u mogućnosti naći bilo kakvu vrstu zvaničnog dokaza njenog postojanja.

 

Drugi sumnjaju da se dvosmislen stav Islamske zajednice prema vehabijama svodi na interni sukob između njenih članova, od kojih su neki protiv, a neki podržavaju pokret.

 

Stručnjaci iz oblasti ljudskih prava insistiraju na slobodi religije koja daje za pravo postojanju i ovog, po nekima kontroverznog pokreta, s tim da svojim postojanjem ne narušavaju slobode drugih.

 

Međutim, mnogi žele da bosanskohercegovačka Islamska zajednica kao i sekularni autoriteti zauzmu čvršći stav prema problemima koji često nastaju usljed aktivnosti vehabija. Oni koji zastupaju ovo stanovište nisu zadovoljni onim što je do sada urađeno, ili, tačnije, što nije urađeno.

 

 Neki islamski teolozi su posebno direktni kada je u pitanju ova tema i pokret vehabija nazivaju prijetnjom. Rešid Hafizović, profesor islamske dogme na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, čak kaže da su vehabije u Bosni “potencijalno smrtonosan virus”.

 

Balkan Insight je tražio razgovor sa reis-ul-ulemom Mustafom Cerićem, poglavarom Islamske zajednice u BiH, kako bi se razjasnila ova pitanja, ali smo upućeni na web stranicu Islamske zajednice i javne izjave koje su ranije dali njeni predstavnici.

 

Od sljedbenika vehabizma kojima smo se obratili kada su se okupili u jednoj od sarajevskih džamija, svi osim jednog su odbili da budu intervjuisani.

 

Mudžahedini uvode vehabizam u Bosnu

 

Balkan Insight je razgovarao sa četiri bivša sljedbenika vehabizma u Bosni i Hercegovini. Jedan od njih je rekao da je dolazak takozvanih mudžahedina, stranaca koji su se borili u jedinicama Armije BiH uz lokalne muslimane tokom prošlog rata, ključni faktor u privlačenju ljudi da se pridruže pokretu.

 

Također smo razgovarali sa jednim od sadašnjih sljedbenika vehabizma, dvadesetdvogodišnjim mladićem koji je odbio reći svoje ime. Stojeći u velikoj grupi svoje braće (kako se vehabije nazivaju međusobom op.aut.) ispred Careve džamije u Sarajevu, rekao je da je prvobitno zavolio pokret zbog njegove uloge u ratu od 1992. do 1995. godine. “Rekli su mi da bi svi bili ubijeni da mudžahedini nisu došli da nam pomognu”, kaže.

 

Izvještaj Ujedinjenih nacija o ljudskim pravima u Bosni i Hercegovini iz 1993. godine spominje ratne aktivnosti mudžahedinskih jedinica u Srednjoj Bosni. Prema tom izvještaju, većina boraca mudžahedina su bili plaćenici koji su došli u Bosnu i Hercegovinu iz arapskih zemalja.

 

Oni koji su ostali nakon rata, pored njihovog specifičnog izgleda, zalagali su se za način prakticiranja Islama ranije nepoznat lokalnim muslimanima i zahtijevali su apsolutnu podređenost njihovim pravilima. Smatrali su islamsku tradiciju u Bosni nevrijednom i tvrdili da su lokalni običaji u suprotnosti sa istinskim Islamom.

 

Prema medijskim izvještajima iz ratnog perioda, vjerujući da bi se bosanska Islamska tradicija trebala iskorijeniti, ti mudžahedini su uskoro počeli zlostavljati ljude u Zenici ( Srednja Bosna), koji su odbijali oblačiti se i ponašati po njihovim pravilima. To je značilo, pored ostalog, nošenje hidžaba za žene i brada i kratkih pantalona za muškarce.

 

 

Lokalni eksperti iz oblasti religije kažu da sljedbenici vehabizma odbijaju autentične bosanske tradicije u religiji koje imaju duboko korijenje, kao i druge islamske derviške škole i škole sufizma.

 

Pokret vehabizma je došao u Bosnu uz jaku podršku Saudijske Arabije, gdje je vehabizam zvanični način prakticiranja Islama. Sva četiri bivša sljedbenika iz Bosne sa kojima je razgovarao Balkan Insight – Nermina i Emir pod pseudonimom i, javno, Adnan Hasanbegović i Jasmin Merdan – naučili su osnovna pravila pokreta iz knjige koja sadrži simbole Visokog saudijskog komiteta, koji djeluje zvanično kao humanitarna organizacija iz Saudijske Arabije.

 

Ovaj Komitet je radio u Bosni od početka rata do prije nekoliko godina, pod okriljem ministarstva Vlade Saudijske Arabije. Lokalni medijski izvještaji kažu da je zvanično zadatak te organizacije u Bosni bio finansirati rekonstrukciju džamija i kuća, istovremeno donoseći humanitarnu pomoć u zemlju. Prvobitno, uposlenici su bili isključivo Arapi.

 

Husein Smajić, sarajevski muftija, nedavno je rekao da je rast vehabizma u Bosni i Hercegovini blisko vezan sa aktivnostima različitih humanitarnih organizacija koje dolaze iz islamskih zemalja. Kaže da su sljedbenici došli sa grupama koje rade pod imenima sa islamskim prefiksom. Iako su se registrovali kao lokalna udruženja građana, vremenom su formirali džemate kako bi širili svoja religijska uvjerenja. Poglavare ovih džemata - zajednica nije birala (pod pojmom zajednica podrazumijeva Islamska zajednica Bosne i Hercegovine), rekao je Smajić u Oslobođenju od 24. februara 2007.

 

 

Visoki saudijski komitet, koji je registrovan kao lokalno udruženje građana nakon rata, više nije aktivan u Bosni i Hercegovini. Nakon terorističkih napada koji su se desili u New Yorku 11. septembra 2001. godine, SFOR, mirovne snage kojima upravlja NATO, pokrenuo je istragu o ovoj organizaciji.

 

Prema izvorima koji su u to vrijeme bili pri obavještajnim službama BiH, tokom jedne racije u kancelarijama Komiteta, SFOR je zaplijenio dokumentaciju koja, navodno, sadrži mape Washingtona, materijale za pravljenje lažnih kartica za identifikaciju u State Departmentu, te antiameričke brošure dizajnirane za djecu.

 

SFOR je uhapsio četiri uposlenika porijeklom iz Saudijske Arabije i zatvorio organizaciju. Najvidljivije fizičko nasljedstvo uticaja Saudijske Arabije je Džamija kralja Fahda u Sarajevu, koja je izgrađena nakon rata. Godinama je nisu vodili uposlenici koji za djelovanje odgovaraju Islamskoj zajednici u BiH. Iako je Islamska zajednica nedavno postavila svog čovjeka da vodi džamiju, ona i dalje ostaje popularno mjesto za okupljanje sljedbenika vehabizma.

 

Emir kaže da je bio uz vehabije tri godine, nakon što su ga privukle inspirativne priče koje su mu ispričali o strancima što su došli da se bore rame uz rame sa Armijom BiH.

 

“Bio sam fasciniran njihovom hrabrošću da dođu u stranu zemlju i da se bore za nekog drugog”, sjeća se Emir. “Ali, kako sam i sam bio vojnik, kasnije sam shvatio da većina ljudi koji promovišu te ideje nikad nisu bili u ratu i nisu imali nikakvog borbenog iskustva.”

 

 

Šerijatska država?

 

Povećan broj javnih incidenata koje su izazvale vehabije dovodi do oštrog kritikovanja i pitanja o ciljevima pokreta. Postoji strah da sljedbenici pokreta žele odbaciti sekularnu državu i uvesti islamske zakone – šerijat – u politički i svakodnevni život.

 

Sevima Sali-Terzić, pravni ekspert i aktivista u oblasti ljudskih prava, vjeruje da, kad se podvuče linija, “pokret nije tu samo da bi promovisao viziju Islama“, nego da ima cilj “preuzeti moć (...) i realizovati političke ciljeve”.

 

Sali-Terzić za Balkan Insight kaže da su sami protesti protiv striktnih praksi vehabizma pogrešno usmjereni i da kao takvi skreću pažnju sa stvarne prijetnje koju pokret predstavlja: “Nažalost, sada je aktuelna debata o njihovom izgledu, a ne o ideologiji i njihovoj namjeri da nametnu svoja uvjerenja kao jedina istinska.”

 

Profesor Rešid Hafizović kaže da njihov cilj u Bosni nije ništa drugačiji od onog koji imaju vehabije u Afganistanu ili Čečeniji – uništiti tradicionalne oblike Islama. U Bosni to znači brisanje svih tragova stare otomanske kulture, koja je prikazana monumentalnim džamijama i drugim simbolima.

 

Profesor teologije kaže da vehabije žele uništiti sve što se ne uklapa u njihovu “jednomislenu, fundamentalističku tradiciju ili njihovu monotonu beduinsku kulturu”.

 

Reis-ul-ulema Cerić se, ipak, sa ovim ne slaže. On stav Hafizovića vidi kao previše radikalan i u svojim istupima negira neke od njegovih tvrdnji.

 

Međutim, profesor Esad Duraković, stručnjak za orijentalne studije na Univerzitetu u Sarajevu, podržava Hafizovićev stav. On također vjeruje da su vehabije militanti, spremni postići svoje ideološke i političke ciljeve ukoliko im se da i najmanja prilika.

 

“Mnogi Bosanci koji su postali sljedbenici vehabizma nisu svjesni ciljeva pokreta. Za mnoge od njih će biti previše kasno kada shvate da su pomogli u stvaranju vjetra”, kaže Duraković.

 

Sarajevski muftija, efendija Smajić kaže da misli da je transformacija Bosne u zemlju kojom vlada šerijatski zakon, glavni cilj vehabija.

 

S tim ciljem se ne slaže lokalna Islamska zajednica, kaže on. “U civilnom multikulturnom društvu moramo djelovati kao drugi, a ne nametati zakone koji obavezuju muslimanke da kriju svaki dio svog tijela”, kaže ovaj imam.

 

“Ovo nije islamska država. Islamski zakoni ne mogu biti usvojeni u zemlji gdje muslimani čine manje od dvije trećine stanovništva. Već imamo dovoljno prostora ovdje da prakticiramo našu islamsku tradiciju na prihvatljiv način”, kaže Smajić.

 

Emir, jedan od bivših sljedbenika vehabijskog pokreta, za Balkan Insight kaže da su “aktivnosti vehabija zasnovane na apsolutnoj dvoličnosti i imaju cilj ubiti sva politička uvjerenja”.

”Na kraju mog puta (s vehabizmom), cijelu ideju sam shvatio kao šizofreničnu”, kaže Emir.

 

Godinama je Emir odbijao imati fizički kontakt sa ženama koje nisu članice njegove najbliže porodice, ili ući u prostorije gdje se servira alkohol, pustio je bradu i prestao se viđati s prijateljima koji su imali drugačija uvjerenja.

Pokušao je natjerati svoje roditelje da se priključe vehabijama i uporno im je govorio da je njihov život griješan.

 

“Oni (vehabije) su nam rekli da je rukovanje sa ženom gore nego da ti ruku probuše šilom. Uvijek sam mislio da su neke od ideja vehabija bile malo previše radikalne, ali sam ih se ipak pridržavao”, kaže Emir.

 

“Vehabije su bile moj prvi kontakt sa Islamom jer su moji roditelji ateisti”, dodaje. “Nakon rata sam bio izgubljen i imao sam hiljadu pitanja. Samo sam htio odgovore, bar na neka od njih. Vehabije su bile tu da mi počnu davati odgovore.”

 

Emir i dalje poštuje neke od principa vehabizma, ali sada vjeruje da su oni nepraktični u Bosni. “Njihova pravila ponašanja su zasnovana na religijskoj, šerijatskoj državi, a ne na sekularnoj kakva je Bosna i Hercegovina”, kaže.

 

Mnogi sljedbenici vehabizma koji su se pridružili pokretu, kao što su Emir i Nermina, dolaze iz ateističkih porodica. Njihovi roditelji su obrazovani u komunističko vrijeme, kada se u školama učilo da je religija “opijum za mase”.

 

Iako su u vehabizmu našli prvobitne odgovore na neka od svojih pitanja, neki i dalje nisu sigurni koji je stvarni cilj ovog pokreta u Bosni.

 

Previše kasno za djelovanje?

 

Svi sa kojima smo razgovarali slažu se da se vehabizam u Bosni mogao djelotvorno zauzdati da je Islamska zajednica djelovala na vrijeme. Sada, sve što Islamska zajednica može uraditi jeste apelovati na vlast da spriječi fizičke sukobe drugih vjernika-muslimana sa vehabijama. Profesor Hafizović smatra da, ustvari, u samoj Islamskoj zajednici ima dosta onih koji podržavaju vehabizam.

 

Islamska zajednica kaže da je učinila sve što je mogla. Godine 1994. je izdala proglas kojim je naredila svim muslimanskim vjerskim poglavarima u Bosni da se ponašaju u skladu sa postojećim islamskim tradicijama u zemlji.

 

Prošle godine je također formirana komisija, na čelu koje je sarajevski muftija, a čiji je zadatak prikupiti informacije o zajednicama vehabija u Bosni. Do sada je komisija zabilježila postojanje pet takvih zajednica – jednu u selu Maoča kod Travnika, dvije u selima kod Zenice, jednu u blizini Kaknja i jednu u selu Bočinja, poznatom po nekoliko ozbiljnih incidenata koje su izazvale vehabije. Između ostalog poznato je da Vehabije u Bočinji odbijaju poštivati bosanske zakone i u selu su proglasili šerijat.

 

 

Međutim, većina bosanskih muslimana smatra da Islamska zajednica ne čini dovoljno. “Previše je daleko od mladih ljudi”, kaže Adnan Hasanbegović, nekadašnji sljedbenik vehabizma koji vodi Centar za nenasilnu akciju u Sarajevu, lokalno udruženje građana.

 

Adnan kaže da njegova organizacija želi otvoriti dijalog između vehabija i mladih koje ovaj pokret ne privlači. Vjeruje da je to najbolji način da se izbjegnu potencijalni konflikti. Kaže da je Islamska zajednica odavno trebala djelovati.

 

Jasmin Merdan je još jedan bivši sljedbenik vehabizma, koji sada vodi ZAPRET, organizaciju koja je protiv aktivnosti vehabija. On se slaže da je trebalo djelovati ranije. “Problem je ignorisan više od deset godina i kao rezultat toga došli smo do nezavidne situacije. Institucije i političari Bosne i Hercegovine nisu reagovali blagovremeno i adekvatno kako bi se nosili s tim.”

 

Istraživanje javnog mnijenja koje je provela privatna agencija Prism Research pokazuje da je 69 posto muslimana u Bosni protiv vehabizma i njihovog tumačenja islama u Bosni i Hercegovini, dok ih 12,9 posto na neki način podržava. Istraživanje također pokazuje da vehabije podržava uglavnom manje obrazovan dio stanovništva.

 

“Mnogi njihovi sljedbenici dolaze iz ruralnih oblasti i sa dna društvene ljestvice. Ti ljudi su očajni”, kaže Emir.

 

Nermina smatra da se pokret vehabija infiltrirao u škole, univerzitete i medije. Znaju da ih većina stanovništva ne voli, te su stoga neki prilagodili svoj vanjski izgled kako bi ušli u javne institucije, tvrdi ona.

 

Nermina je za Balkan Insight također rekla da je tri od pet godina, koliko je bila sljedbenica vehabizma, provela zatvorena u kući, svojom voljom.

Smatrala je da je za žene život u kući. Muškarci i žene u kući su bili odvojeni, a svi posjetioci su morali poštovati ova pravila.

 

“Vjerovala sam da su muškarci predodređeni da vladaju javnim životom, a da je naša dužnost da budemo u kući”, kaže. “Rijetka okupljanja, sijela, su bila naš jedini kontakt sa vanjskim svijetom. Tokom ljeta smo putovali u posebne kampove blizu Jablaničkog jezera, gdje su žene opet bile odvojene od muškaraca.”

 

“Imali smo paralelni svijet koji drugi možda nisu primjećivali. Imali smo svoj javni prijevoz i radnje. Migrirali smo u našu sopstvenu zatvorenu sferu”, kaže Nermina.

 

Poligamija, koja je ilegalna u Bosni, poticana je, nastavlja ona. “Znam žene čiji muževi imaju nekoliko drugih supruga”, kaže. “Rekli su nam da ćemo biti nagrađeni nagradom šehida u sljedećem svijetu ako trpimo to i izbjegavamo ljubomoru. Stalno govore o onom svijetu, poslije smrti, kako bi te prepali i obećavaju da ćeš ići u raj ako budeš slijedio pravila.”

 

Povremeno, Nermina je shvatila da joj se vehabizam sviđa sve manje. Počela je izlaziti iz kuće i komunicirati s ljudima. Međutim, kaže, pod hidžabom je teško ostvariti kontakt. “Ljudi u Sarajevu su neprijateljski raspoloženi prema vehabijama i pokrivenim ženama. Nemoguće je dobiti posao ili razgovarati bilo s kim”, kaže.

 

Konačno, situacija u kojoj se našla natjerala ju je da ponovo razmotri svoja uvjerenja i cijeli način življenja. “Upoznala sam muslimanku koja je studirala islamske nauke”, prisjetila se ona.

 

“Prvo sam je tretirala kao nevjernika jer je pokrivala samo kosu, dok su joj vrat i uši bili nepokriveni, što vehabije smatraju smrtnim grijehom”, nastavlja Nermina.

 

“Međutim, gledajući je i učeći o tome kako je Islam lijepa religija, shvatila sam da je sve što sam naučila od vehabija pogrešno. Moji razgovori s ovom ženom su potakli mnoga ključna pitanja u mojoj glavi.

 

Profesor Hafizović vjeruje da vlasti trebaju odmah djelovati. “Stalno me zovu roditelji čiju su djecu zavele vehabije; mole me da im pomognem”, kaže on.

 

“Vehabije obučavaju te mlade ljude da svoje porodice rasture u dijelove i uvode svoju propagandu kroz literaturu i kampove. Ne mogu ništa učiniti da to zaustavim, pa zato ovdje molim vlasti ove zemlje da progovore”, rekao je profesor Hafizović za Balkan Insight.

 

Jasmin Merdan također kaže da su potrebni hitni koraci. “Mora biti poduzeta odlučna akcija, prvo od Islamske zajednice i vlasti, uz saradnju sa međunarodnim institucijama”, kaže on. “Ali to bi prije svega trebalo biti zadatak Islamske zajednice jer je osnovni cilj vehabija uništiti tradicionalni Islam u Bosni, kao što bi bio i u svakoj drugoj zemlji”, dodaje on.

 

djelovi  teksta preuzeti sa

Balkan Insight

 

17.04.2009.

Okupljanje vehabijskog pokreta na Igmanu

Ljude koji su odlučili pobjeći od gradske buke i vreve neugodno je iznenadila skupina vehabija. Da nije tragično, prizor bi bio idealan za snimanje nove epizode Top liste nadrealista: vijore se crne zastave s arapskim natpisima, veliki šator, pod šatorom DJ-vođa za prebučnim razglasom poučava prisutne o "pravom" islamu itd.; muškarci, posjedavši uokolo na livadu, pozorno slušaju i kimaju glavama u znak odobravanja. Igmansko Veliko polje odjekivalo je poluratničkim pjesmama, kao da se i Allaha dž. š. slavi galamom i utjerivanjem straha nevjernicima i munaficima. S druge strane, ostali izletnici negoduju i prosvjeduju, doduše više za sebe, jer otvoreno se ne usuđuju. Na njihove telefonske pozive policija intervenira čak tri puta, ali bezuspješno. Gotovo svi okolni izletnici prijevremeno pakiraju svoje stvari i mrzovoljni odlaze kućama. "Pobjednici" ostaju. Neki se "rat" nastavlja. Ovaj više tragični i zabrinjavajući prizor jasno oslikava stanje naše države i društva, te duhovnu razinu "novokomponiranih vjernika". Ta mala skupina "pravovjernih" poslala je jasnu poruku svim neistomišljenicima, a ona glasi: Marš s Igmana! Pa i dalje! Tješi nas što još ima onih koji se protive ovakvom otvorenom i nasilnom ponašanju, ali zabrinjava što nitko tomu ne može stati u kraj. Ni policija, ni vlast. I kojoj zajednici vjernika pripadaju ti ljudi? Manipuliraju li oni politikom i religijom ili su manipulirani?


Na Mrakovici održan veliki skup vehabija


Na Mrakovici na planini Kozara polovinom rujna održan je veliki vehabijski skup, na kome je sudjelovalo više desetina pripadnika tog pokreta, kaže Uzeir Balić iz Planinarskog društva "Mrakovica". Pišu Nezavisne novine iz Banja Luke.

"Od svih pripadnika vehabija prepoznao sam samo Ervina Blaževića, koji je vlasnik internet kluba u Kozarcu. On ponekad bude na našim sjednicama Skupštine i skupovima planinara. Mi smo se u prijavi policiji ogradili od bilo kakve veze s tim skupom", kaže Balić.

 Dodaje da su skup vehabija u šumi prvo primijetile drvosječe i da kod Planinarskog doma, gdje je skup održan u subotu, 15. rujna, nije napravljena šteta. Balić tvrdi da je na skupu bilo i žena i djece, pa je sve izgledalo kao vehabijski izlet.

"Pretpostavljamo da su došli s raznih strana. U Kozarcu ima manje vehabija nego što ih je bilo na Mrakovici i oni se ograđuju od učešća na tom skupu", kaže Balić.

Dodaje da se nešto slično nikada ranije nije desilo i da je "skup organizirao jedan od pripadnika pokreta iz Kozarca".

Ervin Blažević, kojeg je Balić prepoznao, negira da je pripadnik vehabijskog pokreta i da je bio na skupu na Mrakovici.

"Moja brada je obilježje muslimana. A ne nosim ni kraće hlače, nego farmerke. Vehabijskog pokreta u Kozarcu nema", tvrdi on i dodaje da je u vrijeme vehabijskog skupa bio na moru i da je "skup na Kozari vjerovatno bio samo izlet".

"Dio sudionika skupa vjerovatno su bili ljudi koji žive vani, a ostale ne poznajem", kazao je Blažević.

Upitan kako to zna kada nije bio i kada je bio na moru, kaže da "tako priča narod u Kozarcu".

Prema podacima stranih obavještajnih službi, dužnost vođe vehabija u obližnjem Sanskom Mostu nedavno je preuzeo Hamid Hamzibeg iz Šehovaca. On je, navodno, to mjesto naslijedio od Hamze Alagića (38), koji je odselio u Njemačku.

 U stanici policije u Sanskom Mostu, međutim, tvrde da nikada nisu čuli za Hamzibega.

Na području ove općine, kažu, ima stotinjak vehabija i one nisu koncentrirani na jednom mjestu.

"Namaz klanjaju u dvije džamije, u centralnoj gradskoj Hamzibegovoj džamiji i u onoj u naselju Kruhari. Svoju molitvu, pošto je drugačija od bošnjačke, obavljaju odvojeno, ali sukoba nema", kažu u policiji.

Ističu da svoje prostorije pored Hamzibegove džamije ima i organizacija Aktivna islamska omladina, ali da je njihovo "djelovanje minorno" i da "rade samo zbog sitnog profita". Za koliku sumu i od koga je dobiju, to u policiji ne znaju. Kažu da su u obližnjem selu Čaplje tri-četiri godine živjeli raseljeni mudžahedini iz Bočinje i izbjeglice iz Jajca. Danas tamo, ističu, ni njih nema.

U internet klubu AIO u Sanskom Mostu radom na računarima zauzeta su dva mladića čiji izgled podsjeća na vehabije. Telefonski nas spajaju s direktorom organizacije Enesom Hotićem, jedinim koji može da nam da izjavu.

Međutim, iako je pristao na razgovor, nije se pojavio u dogovoreno vrijeme.

"Direktor ne može da dođe, žao nam je. Ne možemo vam dati njegov broj, ali ostavite svoj pa će vas možda nazvati", rekli su nam omladinci iz internet kluba. Ostavili smo im broj, ali Hotić se nije javio dva dana.


Za feredžu 200 do 300 KM

 

"Znamo za Hamzu Alagića, koji je otišao u Njemačku, i njegovo djelovanje. Još je u toku istraga o formiranju i radu ćelije vehabizma u Sanskom Mostu. Znamo da žene koje se pokriju feredžom dobijaju samo za taj čin 200 do 300 maraka mjesečno. Najteže je otkriti ko ih i na koji način finansira", kažu u policiji u Oštroj Luci.

(Svjetlo, D.R.)

 

 

 

 

17.04.2009.

Ekstremizam se širi

Međunarodna krizna skupina za sprečavanje konflikata u svjetu konstatirala je da su vehabizam i vehabije u Sandžaku ekstremni islamski pokret koji se sve više širi. "Vehabije u Novom Pazaru, Sjenici, Tutinu i drugim sandzačkim gradovima danas kontroliraju mnoge džamije, što deluje uznemirujuće i ima naznake ekstremističkog delovanja", stoji između ostalog u redovnom izveštaju Krizne grupe.

 

Novinari Večernjeg lista u razgovoru s vehabijama

Mudžahedine u zemlju doveli Britanci da ih se riješe?

 

Po našem izvoru iz nekadašnjih obavještajnih službi koje su djelovale na području BiH, a u vezi s izjavom ravnatelja policije RS Dragana Andana kako se na području FBiH pripremaju teroristi, tzv. spavači, koja je izazvala burne reakcije i očitovanje državnika sa svih razina vlasti, krenuli smo u Sarajevo, točnije pred džamiju kralja Fahda koja se nalazi u sarajevskom naselju Alipašino polje. Rečeno nam je kako se upravo pred tom džamijom okupljaju vehabije i mudžahedini. Naš izvor tvrdi kako su upravo britanske obavještajne službe u BiH dovele mužahedine. Radi se o plaćenicima koji se zbog višestrukih ubojstava i kriminalnih radnji ne mogu vratiti u svoje matične zemlje

 

Vehabije i mudžahedini


S velikom dozom opreza pokušali smo prići ljudima čiji način odijevanja, široke hlače pokrivene tunikama, duge brade, uz koje su stajale žene potpuno pokrivene crnim velovima, odudaraju od sarajevske svakodnevice. Zanimljivo je da se uvijek kreću u grupama. Iznenadili su i nas kad su prihvatili razgovor. Cijelo vrijeme pokušavali su nam nametnuti izvorni islam, koji oni propagiraju, kao jedinu pravu vjeru koja ne dopušta miješanje muškarca i žena. Oni ne priznaju kaburove, nadgrobne spomenike. Žestoki su protivnici ikona i ideopoklonstva. Iako smo im nekoliko puta stavljali do znanja da nas prelazak na drugu vjeru ne zanima, nagovaranje se nastavilo: "Ako hoćete sebi dobro, kada se ti sestro pokriješ i staviš mahramu", uporan je Sabrija, "i ti brate kada pustiš bradu", obraća se našem fotografu, "tek ćete postati svjesni da je jedino Allah velik i da je islam jedina prava, istinska vjera". Odlučili smo prijeći na konkretno pitajući ih o njihovim vezama s terorizmom. Tvrde kako je Andan plasirao priču o spavačima i teroristima u BiH samo da bi u novim ustrojima policija opstala. "Gdje su do sada bili? Zašto nisu uhvatili Karadžića i Mladića. Evo vam Dosje", pokazuje nam CD na kojemu se nalaze snimke događanja od 11. rujna. Tvrdi nam kako su muslimani lažno optuženi za taj teroristički čin, jer oni nisu mogli to napraviti.

- Po mom mišljenju to nije istina, jer da netko 15 minuta blokira sve satelite, a da bude musliman i terorist, nema šanse. Nekome trebaju teroristi da se prodaje oružje. Što se radi u Afganistanu, Palestini, Čečeniji, Iraku - pita se Sabrija. Po našem izvoru, što su nam potvrdili i Sarajlije, ti ljudi svaki mjesec dobivaju novčane naknade po 100 KM za dugu bradu, a njihove žene po 500 KM samo da se pokriju, tu je cijena i rastezljiva i ovisi koliko se žena pokrila. Iako su u grupi s nama stajala dva Arapa, Muhamed koji je 1991. došao iz Palestine i njegov prijatelj koji je godine kasnije došao iz Tunisa, uporno nam ponavljaju kako u BiH nema "ljudi sa strane". Oni su danas bh državljani, jer ženidbom su dobili državljanstvo. U trenutku su bili neoprezni kazavši kako su i oni putovali upravo onako kako je putovalo oružje u BiH, unatoč embargu.

 

Eskalacija sukoba


Haris je bio najgovorljiviji. Objašnjavajući našem fotografu prednosti islama uporno je držao zatvorene oči tvrdeći kako ne smije gledati nepokrivenu ženu. Potvrdio je da je vehabija i da u BiH postoje kampovi u kojima je i on bio, ali da su to kampovi u kojima oni uče islam i dovode mlađe generacije da ih uče. Nitko od njih nije htio otkriti svoje prezime niti su dopuštali fotografiranje. Jednoglasno su potvrdili da bi otišli u bilo koju zemlju ratovati kako bi pomogli svojoj braći. Također opravdavaju i samoubojice koji omotani dinamitom ubijaju nevine ljude. Kažu da ih je na to muka natjerala. Bosni i Hercegovini prijeti eskalacija netrpeljivosti između domaćih muslimana i ovih koji za sebe tvrde kako poštuju sunet, sljedbenike izvornog islama. Vidljivo iritirani domaći tvrde kako još dugo neće moći trpjeti ljude koji su donijeli neke nove običaje, vjerovanja, načine izražavanja vjere.

- Vi od njih više ne možete ući u džamiju. Sasvim drukčije klanjaju i sve naopako rade. Od Sarajeva su napravili crnu rupu i sav svijet se digao protiv nas. To su najčešće neuki ljudi koje su za mali novac "humanitarci" iz arapskih zemalja, koji su u BiH radili najmutnije poslove u BiH, kupili za sitan novac. Posijali su sjeme zla i nama ga ostavili. Bojim se da će uskoro između nas i njih veliki rat izbiti. Treba to sve protjerati iz BiH - kazao nam je Enver, rođeni Sarajlija. Također je istaknuo kako je Sarajevo puno Arapa i da su se u posljednje tri godine svi iz sela u kojima su se ranije krili slili u Sarajevo.

 

Džamija vehabija


Gradnju džamije financirao je saudijski kralj Fahd, i to je najveća džamija u BiH. Prije dvije godine, kada je džamija i službeno trebala biti otvorena i predana islamskoj vjerskoj zajednici u BiH, došlo je do sukoba između vehabija i Bošnjaka. Naime, vehabije nisu htjeli tu džamiju predati Islamskoj vjerskoj zajednici, čime bi im vjerojatno bio onemogućen dio aktivnosti. Reis-ul-ulema efendija Mustafa Cerić tada je napustio svečanost.

 

Cijena žrtve


Informacije koje smo dobili od našeg izvora potvrdili su i Sarajlije. Ti ljudi svaki mjesec dobivaju novčanu naknadu po 100 KM za dugu bradu, a njihove žene od 100 do 500 KM samo da se pokriju, tu je cijena i rastezljiva i ovisi o tome koliko se žena pokrila. Objasnili su nam kako njihove žene nitko drugi ne može vidjeti osim brata i oca, tj. ljudi s kojima ona ne može stupiti u brak. (V. L.)

 


 

17.04.2009.

Vehabije u Sandžaku obrezuju klitoris suprugama

Sve češće se događa da vehabije svojim ženama odrezuju klitoris, kako ne bi uživale u seksu i da ne bi bile atraktivne za druge muškarce. To su u izjavama za Fonet potvrdile i dvije žene koje su, uz strogu anonimnost, opisale pakao kroz koji su prošle.

 PRIBOJ - Vehabije su ponovo glavna tema u Sandžaku, i to poslije informacija da pripadnici ovog ekstremnog islamističkog pokreta obrezuju svoje žene! Naime, sve češće se događa da vehabije svojim ženama odrezuju klitoris, kako ne bi uživale u seksu i da ne bi bile atraktivne za druge muškarce. To su u izjavama za agenciju Fonet potvrdile i dvije žene koje su, uz strogu anonimnost, opisale pakao kroz koji su prošle.

 Dvadesetpetogodišnja žena iz Rožaja je ispričala da ona više nikada neće imati muškarca, nakon što joj je sada već bivši muž uklonio klitoris. Kad se udala za njega u inostranstvu, nije znala da suprug pripada pokretu vehabija.

"Nisam htela da se pokrijem i stavim maramu na glavu, ali on je onda zahtevao da mi odstrani klitoris. To je više njegov hir nego obveza žene vehabije - kaže ona, tvrdeći da je već sada njen život uništen."

Žena zamalo podlegla

Ovih dana u Novom Pazaru ista intervencija nesrećnu ženu umalo nije koštala života. Jednoj Novopazarki je suprug pokušao sam ukloniti klitoris, što je izazvalo obilno krvarenje. Nesrećnoj ženi život su spasli tek na jednoj privatnoj klinici u Beogradu, gde je hitno prebačena. Ginekolog iz Novog Pazara, koji je insistirao na anonimnosti, kaže da je obrezivanje žena sakaćenje i zločin, jer je klitoris organ koji je veoma važan za svaku ženu i njegovo otklanjanje može poremetiti i druge organe.

 Vehabije iz Novog Pazara, kako se saznaje, često traže poseban tretman prilikom porođaja njihovih žena, zahtevajući da to obavljaju isključivo liječnici žene. U novopazarskom porodilištu kažu da im se izlazi u susret kad su u mogućnosti. Interesantno je da tamošnji ginekolozi, koji su bili na stručnoj praksi u islamskim zemljama, u kojima takođe ima vehabija, kažu da tamo nisu nailazili na takve zahtjeve.

Vehabije svoje supruge tretiraju kao roblje

 

U Novom Pazaru, Tutinu, Sjenici, Rožaju i drugim mjestima u Sandžaku, vehabije svoje supruge tretiraju kao roblje. Oni ne dozvoljavaju da ijedan muškarac, osim oca, rođenog brata i supruga, vidi lice njihove žene. Nije joj dozvoljeno čak ni da donosi posluženje gostima.

"Nikad se ne zna kad se između muškarca i žene može roditi želja, niti šta tu strast može probuditi, ženino lice, oči, kosa, ili bilo koji drugi dio tjela. Ona treba da se čuva i da svoju ljepotu otkriva samo za svog supruga" - kaže jedan novopazarski vehabija.

 

 

 

 

 

17.04.2009.

Oni dolaze po našu djecu

Najprije su nam uskratili pravo na samoodbranu i povezali nam ruke kao janjadima za klanje, a danas nam u Bosnu šalju i na sve načine stimuliraju vehabije, svoje posljednje tajno oružje i kobni virus koji ubrzo treba da rastoči samu supstancu bosanskohercegovačkih muslimana

Svaka civilizacija ima svoje tragedije, padove i pogibelji, pa tako i ona muslimanska, ali vrhunac tragedije koja je zadesila muslimane, zbio se godine 1746. kada je bezumnik iz Nedžda po imenu Muhammad ibn 'Abd al-Wahhab sa svojom falangom 'beduina' i ljudi željnih plijena, krvi i ubijanja, proglasio službeni džihad protiv svih muslimana, i to samo zato što su ovi potonji ustrajavali u svom slijeđenju i razumijevanju islama onako kako to nalozi temeljnih vrela traže i kako je to živim primjerom Poslanik islama, izabranik i miljenik Božiji, zasvjedočio prije više od četrnaest stoljeća.
Da vehabijsko proglašenje službenog džihada nije bio tek formalan i zanemariv čin posvjedočiće, domalo iza toga, strašni pokolji koje su vehabijske falange načinile najprije u Kerbeli 1802. gdje su ubijene hiljade muslimana, opljačkana njihova imovina, a nisu bile pošteđene ni njihove džamije, turbeta i mezarja; iza toga je slijedilo krvoproliće u Ta'ifu 1803. i Mekki, zatim u Medini 1805., a onda diljem kolijevke islama, a u tim pokoljima nisu pošteđene žene ni djeca, starci i druga nejač. Pred razularenim vehabijskim mačem nestali su muslimanski gradovi i naselja onoga vremena, a hiljade muslimana je udavljeno u vlastitoj krivi. (Vidi: Hamid Algar, Vehabizam - kritički osvrt, Zagreb, 2004.).


Pošast našeg vremena

Hafizović: "Oni (vehabije) su već dobrano načeli naše tradicionalno društveno tkivo

I ništa ne bi bilo neobično u ovim podacima da su oni ostali dio tek poneke mučne epizode iz duge povijesti islama i muslimana, ali su oni, nažalost, i dio naše svakodnevice i užasna pošast našega vremena. Taman kada su europski muslimani u Bosni, Bošnjaci kao autohtoni europski narod, pomislili da su preživjeli najgore, kako-tako zadržali tlo pod nogama nakon okrutne i krvave agresije koja je netom bjesnila ovim prostorima, uto ih je zadesila nova noćna mora, podlija i opasnija, strašnija i neizvjesnija negoli ijedna u dosadašnjoj inače krvavoj povijesti ovdašnjih muslimana. Sada kada su reducirani do broja ispod kojeg se niko više ne može zvati narodom niti može računati na opasnost i preživljenje, bosanski muslimani su zaraženi novim, fatalnim virusom, kao recidivom tek minule agresije, a utjelovljenje tog virusa je prepoznatljivo u arogantnoj, namrgođenoj, agresivnoj i za ovaj prostor i vrijeme anahronoj pojavi zvanoj vehabizam. To je 'najbolja' tekovina karadžićevsko-mladićevskog načrtanija i njihova zavjereničkog scenarija, tekovina koja je tu, među nama, s ciljem i nakanom da dovrši ono što ovaj zlotvorni dvojac i njihovi mentori nisu uspjeli tokom agresije. To zacijelo nije samo njihova tekovina, već tekovina i zluradih vehabijskih mentora sa Istoka i Zapada, iz Saudijske Arabije, ali i iz nekih političkih centara moći u Europi, baš onih čiju nečasnu ulogu u agresiji na Bosnu dobro pamtimo i nepogrješivo prepoznajemo. To je onaj politički trougao koji je u rasponu Moskva, London i Pariz uporno zatezao krvavi judin pokrov i njime pritiskao Bosnu, tako da ona ni danas nije u stanju da diše. Najprije su nam uskratili pravo na samoodbranu i povezali nam ruke kao janjadima za klanje, a danas nam u Bosnu šalju i na sve načine sitimuliraju vehabije, svoje posljednje tajno oružje i kobni virus koji ubrzo treba da rastoči samu supstancu bosanskohercegovačkih muslimana. To bi, valjda, trebao biti dobar predujam da se po istom scenariju razriješi i muslimansko pitanje u Zapadnoj Europi koja je danas islamofobičnija negoli ikada ranije. (Vidi: Brendan Simms, Najsramniji trenutak - Britanija i uništavanje Bosne, Sarajevo, Beograd, 2003.).
Ovaj zavjerenički savez vehabijskih mentora sa Istoka i iz nekih centara moći sa Zapada nije ništa neobično i ne ozbiljuje se prvi put u povijesti muslimana. Već daleke 1865. godine imamo prve dodire i zavjereničke antimuslimanske saveze sklopljenje između Britanaca i tada već prestrojenih saudijsko-vehabijskih falangi u Nedždu. U tom nečasnom antimuslimanskom savezu obje strane su imale svoje precizno definirane interese: saudijsko-vehabijske falange su crtale granice svoje države u samom srčanom tkivu muslimanskog svijeta, a Britanci su učvršćavali svoju premoć u Perzijskom zaljevu i kovali planove za komadanje Osmanske države. (Vidi: Hamid Algar, ibd., str. 43-49; usp. Hemper's memoirs, djelo o britanskoj špijunaži u muslimanskom svijetu onoga vremena, Teheran, 1973.).
U znak zahvalnosti za prilježnost u realiziranju spomenutog britansko-vehabijskog antimuslimanskog saveza, britanska kruna je kasnije odlikovala saudijskog vladara 'Abd al'-Aziza ibn Sa'uda ordenom viteza reda Bath sa Raspelom.
Sa istim takvim ordenom oko vrata kralj Fahd se 1935. godine slikao skupa sa britanskom kraljicom Elizabetom koju je posjetio u njenom kraljevstvu.

Zavjerenički savez

Nakon čečenskih muslimana, kao tradicionalnih muslimana i muslimana sa nekoć zavidnom muslimanskom duhovnošću i literaturom, bosanskohercegovački musllimani su danas druga značajna meta vehabizma u ovom dijelu svijeta. Ne tolerirajući njihov tradicionalni, suživotni i autentični islam, protkan najraskošnijim duhovnim tonovima sufizma, produhovljene tefsirske literature i mudroslovne gnostičke, irfanske knjiženosti, vehabije su stigle u Bosnu i, danas još potpomognute nekolicinom pristalica iz autohtone muslimanske zajednice, sa isključivom nakanom da zatru i najmanji trag bosanskohercegovačkom tradicionalnom islamu, da izbrišu i najsićušniji otisak osmanske kulture prepoznatljive u ovdašnjim raskošnim i prebogatim spomenicima islamske materijalne kulture, u našim džamijama, turbetima, mauzolejima, tekijama, mezaristanima, citadelama i slično. Na udaru je sve što temeljito ne sliči njihovoj jednoumnoj, priprostoj, 'beduinskoj' i monotonoj 'kulturi' i 'tradiciji'.
To su već uradili u kolijevci islama, uništivši najdragocjenije povijesne tragove islama iz vremena Poslanika islama (a.s.), to su također učinili u Afganistanu, u Čečeniji, u Iraku, posvuda gdje su stigli i gdje su se uspjeli razrasti poput nezaustavljiva korova. Dolazeći pod izgovorom da pomognu muslimane, oni su, zapravo, poput nezvanih emisara iza sebe ostavljali samo krvavi trag, krvoproliće, smrt i neviđeni užas.
Oni to pripremanju i ovoj zemlji, njenim muslimanima, ali i ne samo njima. Oni su došli po našu djecu, došli su da uzmu krvavi danak, da nam uzmu srce i dušu kao plaću za mrvice koje su nam donosili sumnjivi humanitarci sa posljednjim, nečasnim nakanama.
Oni su među nama. Šireći praksu tzv. incestnih brakova po našim selima, kasabama, varošima i gradovima, oni su već dobrano načeli naše tradicionalno društveno tkivo. Oni su već u našem medijskom prostoru, u našim upravnim i akademskim religijskim institucijama: u našim džamijama, našim medresama, našim akademijama, posvuda.
A Rijaset Islamske zajednice u BiH kao da se tek budi i pomalo naslućuje pošast koja se nadvila nad europskim muslimanima u BiH. Napokon je objavljena jedna Rezolucija i Adenda toj Rezoluciji, i osnovana jedna Komisija koja će pratiti provođenje te Rezolucije. Kako je to nepodnošljivo premalo, i kako je to zastrašujuće prekasno! Štaviše, kada se malo bolje razmotri, dometi Rezolucije neće biti ništa bolji od onih kakve je dala sada već gotovo zaboravljena Deklaracija europskih muslimana, koju je nekoć bio objavio Rijaset Islamske zajednice u BiH.
No, vrhunac ironije je u tome što tekst Rezolucije ne daje nikakve instrumente kojima se toj pošasti može stati na put, nego im se još tepa i iskazuje golema skrb za njihova građanska prava.
Neki od prvih suradnika poglavara Islamske zajednice u BiH se još utrkuje da kaže kako su to "fini ljudi iz naših džema'ata". Da nisu objavljeni makar i tako sadržinski beskrvni dokumenti, poput Rezolucije Rijaseta, čovjek bi mogao pomisliti da su muslimanske religijske institucije u BiH blagonaklone prema njima.

Vehabijski emisari

Tim prije što nikome u tim institucijama ne smeta niti im para uši dok vehabijski emisari otvoreno i bezočno lažu na Poslanika islama: on je naime u njihovoj hudoj duhovnoj optici pastir, gonič deva i beduin, premda svi životopisi o njemu, od Ibn Hišamove Sire do djela Muhammed, život vjerovjesnika islama zasnovan na najranijim izvorima, autora Martina Lingsa, svjedoče o njemu kao aristokrati par exellance i plemenitašu iz ondašnjeg mekkanskog društva; oni vele da je Poslanik islama (a.s.) nosio neurednu, nekresanu, raštrkanu bradu, a sve biografije njegove kažu da je razina njegove kulture življenja i uređivanja bila takva da je dobar dio muslimana ni do danas nije dosegnuo; oni vele kako je Poslanik islama (a.s.) nosio zavrnute šalvare, pa stoga i oni nose okraćene pantalone, a svi danas znaju da je i tada i sada u tom dijelu muslimanskog svijeta galabija nacionalna nošnja, pa ju je i sam Poslanik (a.s.) sa ponosom nosio, a i najudobnija je za tamošnje klimatske uvjete. Da i ne govorimo o drugim detaljima. Ali, avaj, svi šute pred notornim neistinama o islamu i Poslaniku islama (a.s.), pred uvrjedama na račun našeg tradicionalnog islama koje vehabijski emisari bezočno šire svaki dan, i kao da je svima stalo da im je Poslanik barbarin i da im je islam retrogradan i preživljen.
Dok odgovorni u ovoj zemlji šute i pretvaraju se kao da se ništa neobično ne dešava među nama, vehabijska karavana ide dalje, namiče novu hipoteku ovoj napaćenoj zemlji i njenom narodu, osobito ugađa svojim mentorima na Zapadu, koji zadovoljno trljaju ruke i čekaju pogodan čas da jurnu sa svojim vojskama i donesu "slobodu za Bosnu", baš onakvu kakvu su donijeli i iračkom narodu prije dvije-tri godine.
Za pakao na sliku pakla u Iraku, Čečeniji, Afganistanu i Palestini, koji vehabije u Bosni brižljivo pripremaju ovoj zemlji, neko od najodgovornijih u državnom i religijskom vrhu ove zemlje već danas bi morao preuzeti odgovornost.

Piše: akademik Rešid HAFIZOVIĆ

13.04.2009.

Dr. Qanta Ahmed: Vehabizam nije islam

Doktorica Qanta Ahmed, Pakistanka porijeklom, jedno vrijeme je radila kao ljekarka u Saudijskoj Arabiji. Trenutno je u Sjedinjenim Američkim Državama kako bi ovdašnjoj javnosti prenijela iskustva iz sredine u kojoj pravila ponašanja i ukupne odnose u najvećoj mjeri određuje vehabizam, saudijskom vladom odobravani ortodoksni oblik islama. Doktorica Ahmed je napisala i knjigu "Zemlja nevidljivih žena" u kojoj opisuje svakodnevni stil života u takvom okrilju, stil posve drugačiji od onog temeljenog na islamu kojem je učena kao muslimanka odrasla u Britaniji. U toj knjizi ona, u najkraćem, zaključuje da vjerska praksa u Saudijskoj Arabiji predstavlja suštinsku kontradikciju islamu kojeg poznaje.
Dobivši ponudu za posao u Saudijskoj Arabiji, doktorici Ahmed je, kako je rekla za Glas Amerike, bilo drago što će imati priliku da vlastitu vjeru obogati novim saznjanjima na prostoru nastanka islama. Nije, međutim, ni slutila da će život koji je iskusila u Saudijskoj Arabiji, predstavljati izazov njenim vjerskim ubjeđenjima i opredjeljenima.
Život u novoj sredini počela je duhovnim hodočašćem u Meku, obavila hadž, što se se barem jednom u životnom vijeku očekuje od svakoga muslimana. O tome kaže:
"Odjednom shvatite kako je ljudsko biće beznačajno u odnosu na sveobuhvatnost stvaranja svijeta, u odnosu na nepreglednost Stvoritelja. No, ja sam posebno shvatila kolika je raznolikost u islamu. Zbilja je frapantna raznolikost koja se iz godine u godinu manifestira u kolijevci islama, u kraljevstvu Saudijske Arabije koje, međutim, samo po sebi, ne prakticira raznolikost u društvu."Doktorica Ahmed pod tim podrazumijeva ortodoksnu verziju islama, inače službeni oblik vjere u Saudijskoj Arabiji. Vehabizam , kako ga zovu, ona povezuje s militantnim džihadistima, poput Osame Bin Ladena. Neki muslimaski učenjaci takvu vezu dovode dovode u pitanje, a doktorica Ahmed ističe: "Vehabizam nije islam. To je nekakvo kopile islama. Strašno je što nemam bolju riječ da ga opišem. Znam da će me mnogi mrziti zbog toga, ali stvari tako stoje."
Predstavljajući svoju knjigu dr. Ahmed je je, između ostalog, pročitala i ovu rečenicu: "U potpunom šoku, odupirala sam se dubokom anti-semitizmu među mojim visoko obrazovanim kolegama..."
Doktorica Ahmed je, govoreći pred malom, ali raznovrsnom publikom ovdje u Washingtonu, istakla da je život u skladu sa vehabijskim oblikom islama toliko drugačiji od umjerenog islama u kojem je odrasla, da ju je to snažno motiviralo da napiše knjigu u kojoj, ponajrpije govori o položaju žene i odnosu premma njoj u saudijskom ortodoksnom islamskom društvu:
"U Saudijskoj Arabiji žena ne može posjedovati vlastitu firmu bez sudjelovanja muškarca, ili muškog sponzora. A žene otvaraju i posjeduju firme, čak oko 40 posto. One kontroliraju veliki procenat tamošnjeg bogatstva, ali sve to mora ići preko muškarca, on je front-man svakog biznisa. Banalno, ali je tako - žene ne mogu putovati bez određene dozvole muškarca."
Dr. Zahid Bukhari, direktor studijskog programa o američkim muslimanima na univerzitetu Georgtown u Washingtonu, jedan od učesnika skupa na kojoj je dr. Qanta Ahmed govorila o svojoj knjizi i iskustvima stečenim u Saudijskoj Arabiji, smatra da nedostatak sloboda kod Saudijki ne mora uvijek biti povezan s vjerskom praksom:
"To je praktički kulturološko pitanje. To nije pitanje islama. Da je to islamsko pravilo, onda bi se pojavljivalo i primjenjivalo u svih 57 islamskih zemalja, među svim muslimanima u svijetu. To nije slučaj. Dakle, to je saudijski problem, a ne problem islama."
Sa svoje strane, doktorica Ahmed naglašava i činjenicu da se sa vehabizmom, iza kojeg stoji saudijsko kraljevstvo, odnosno država, ne slažu svi Saudijci i dodaje da mnoge žene, ali i muškarci nastoje unijeti promjene:
"Takvi su ljudi u stanju postići izvjesnu umjerenost i heterodoksiju u okruženju sankcionirane ortodoksije."
Ona i sama poziva umjerene muslimane širom svijeta da sakupe hrabrost i progovore protiv nasilja koje, u ime islama, provode militantni džihadisti:
"Mislim da muslimani moraju progovoriti sami za sebe o tome kako njihovo ponašanje, ili njihova nesposobnost da prosvjeduju, ili njihova spremnost da odobravaju razna ponašanja.... kako sve to utječe na islam uopće."
Doktorica Qanta Ahmed izrazila je, na kraju kraćeg razgovora za Glas Amerike, nadu da će njena knjiga "Zemlja nevidljivih žena" biti zanimljiva i za muslimane i za ljude drugih vjera i pomoći stvaranju boljeg kulturološkog razumijevanja Istoka i Zapada.


Stariji postovi

ForbidenISTINA
<< 12/2009 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MOJI LINKOVI

DRAGOJ MOJOJ BiH


Da te volim duša zna draga moja BiH,
ispod behar gradova huče Bosna i Neretva.
Una Drinu doziva preko vječnih planina
tu su naša ognjista sto put krvlju plaćena,
sto put krvlju plaćena.

Bosno i Hercegovino naša domovino,
Bosno i Hercegovino naša domovino.

Digni se iz pepela, kao sto put do sada
sad s´mirisom ljiljana ljubavi moja,
digni se iz pepela kao sto put do sada,
sad s´mirisom ljiljana ljubavi moja.

Ispod Save do mora puno boli puno sna
svakoj majci srce zna sevdah se od tuge tka.
Zemljo mojih djedova dok je tvojih sinova,
ti ćeš biti prkosna slobodna i ponosna,
zemljo naših djedova.

Digni se iz pepela kao sto put do sada,
sad s´mirisom ljiljana ljubavi, ljubavi moja,
digni se iz pepela kao sto put do sada
sad s´mirisom ljiljana ljubavi...

Bosno i Hercegovino naša domovino,
Bosno i Hercegovino naša domovino.

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
13049

Powered by Blogger.ba